Northanger-klosteret

Ovo malo djelo dovršeno je 1803. godine,

Dette lille verket ble fullført i året 1803

i bilo je namijenjeno za neposredno objavljivanje.

og var ment for umiddelbar utgivelse.

Ustupljeno je jednom knjižaru,

Det ble solgt til en bokhandler,

čak je bilo i oglašeno,

det ble til og med annonsert,

a zašto posao nije išao dalje,

og hvorfor saken ikke kom lenger,

autorica nikada nije uspjela doznati.

har forfatteren aldri fått vite.

Čini se neobičnim da bi ijedan knjižar smatrao vrijednim kupiti ono što nije smatrao vrijednim objaviti.

At en bokhandler skulle finne det umaken verdt å kjøpe det han ikke fant det umaken verdt å utgi, virker høyst forunderlig.

No s tim

Men med dette

ni autorica ni javnost nemaju nikakva drugog posla osim što je potrebna kakva primjedba o onim dijelovima djela koje je trinaest godina učinilo razmjerno zastarjelima.

har verken forfatteren eller publikum noe annet å gjøre enn at det trengs en bemerkning om de delene av verket som tretten år har gjort forholdsvis foreldet.

Javnost se moli da ima na umu kako je od dovršetka djela prošlo trinaest godina,

Publikum bes ha i tankene at det er gått tretten år siden det ble fullført,

a od njegova početka mnogo više,

mange flere siden det ble påbegynt,

te da su se u tom razdoblju

og at i løpet av denne tiden

mjesta,

har steder,

običaji,

skikker,

knjige

bøker

i mišljenja znatno promijenili.

og meninger gjennomgått betydelige forandringer.

POGLAVLJE 1

KAPITTEL 1

Nitko tko je ikada vidio Catherine Morland u ranom djetinjstvu ne bi pomislio da je rođena da bude junakinja.

Ingen som noen gang hadde sett Catherine Morland som lite barn, ville ha trodd at hun var født til å bli en heltinne.

Njezin položaj u životu,

Hennes stilling i livet,

narav njezina oca i majke,

farens og morens karakter,

njezina vlastita vanjština i ćud,

hennes eget utseende og gemytt,

sve je jednako bilo protiv nje.

alt talte like mye imot henne.

Otac joj je bio svećenik,

Faren var prest,

nije bio zapostavljen

uten å være oversett

ni siromašan,

eller fattig,

i bio je vrlo ugledan čovjek,

og en svært aktverdig mann,

premda se zvao Richard – i nikada nije bio naočit.

selv om han het Richard – og aldri hadde vært pen.

Uz dvije dobre župe imao je i znatan vlastiti imetak – i nije bio nimalo sklon zaključavanju svojih kćeri.

Han hadde en betydelig formue i tillegg til to gode prestekall – og han var ikke det minste tilbøyelig til å stenge døtrene sine inne.

Majka joj je bila žena jednostavna i korisna razuma,

Moren var en kvinne med nyttig, jevn sunn fornuft,

dobre ćudi

godt humør

i,

og,

što je još značajnije,

noe som er enda mer bemerkelsesverdig,

čvrsta zdravlja.

god helse.

Prije nego što se Catherine rodila, imala je tri sina;

Hun hadde fått tre sønner før Catherine ble født;

i umjesto da umre donoseći potonju na svijet,

og i stedet for å dø da hun satte den siste til verden,

kako bi svatko mogao očekivati,

slik hvem som helst kunne ha ventet,

živjela je i dalje – živjela da rodi još šestero djece – da ih gleda kako odrastaju oko nje

levde hun videre – levde og fikk seks barn til – og så dem vokse opp rundt seg,

i da sama uživa izvrsno zdravlje.

og nøt selv utmerket helse.

Obitelj s desetero djece uvijek će se nazivati lijepom obitelji,

En familie med ti barn vil alltid bli kalt en flott familie,

ako ima dovoljno glava, ruku i nogu za taj broj;

når det finnes hoder og armer og bein nok til antallet;

ali Morlandovi su na tu riječ imali malo drugog prava,

men familien Morland hadde ellers liten rett til ordet,

jer su općenito bili vrlo neugledni,

for de var i det store og hele svært alminnelige av utseende,

a Catherine,

og Catherine var,

mnogo godina svoga života,

i mange år av sitt liv,

neugledna kao i bilo tko od njih.

like lite pen som noen av dem.

Imala je mršav, nespretan stas,

Hun hadde en tynn, klosset skikkelse,

žućkastu kožu bez boje,

en gusten hud uten farge,

tamnu, mlitavu kosu

mørkt, stritt hår

i grube crte lica – toliko o njezinoj vanjštini;

og grove trekk – så mye om utseendet hennes;

a ni njezin duh nije se činio ništa povoljnijim za junaštvo.

og ikke mindre ugunstig for heltemot virket sinnet hennes.

Voljela je sve dječačke

Hun var glad i alle guttenes

igre

leker,

i daleko je više voljela kriket ne samo od lutaka,

og hun foretrakk langt cricket, ikke bare fremfor dukker,

nego i od junačkijih dječjih užitaka,

men fremfor barndommens mer heltemodige fornøyelser,

kao što je njegovanje puha,

som å stelle en hasselmus,

hranjenje kanarinca

mate en kanarifugl

ili zalijevanje ružina grma.

eller vanne en rosebusk.

Zapravo, za vrt nije imala nikakva smisla;

Hun hadde faktisk ingen sans for hager;

a ako je uopće brala cvijeće,

og om hun noen gang plukket blomster,

činila je to ponajviše iz užitka u nestašluku – barem se tako zaključivalo iz toga što je uvijek najradije brala upravo ono koje joj je bilo zabranjeno.

var det mest for gleden ved å gjøre ugagn – i hvert fall gjettet man det, siden hun alltid foretrakk dem hun var forbudt å ta.

Takve su bile njezine sklonosti – njezine sposobnosti bile su jednako neobične.

Slik var hennes tilbøyeligheter – og evnene hennes var like påfallende.

Nikada nije mogla ništa naučiti ni shvatiti prije nego što bi je tome netko poučio;

Hun kunne aldri lære eller forstå noe før hun ble undervist i det;

a ponekad ni tada,

og noen ganger ikke engang da,

jer je često bila nepažljiva,

for hun var ofte uoppmerksom,

a povremeno i glupa.

og av og til dum.

Majka ju je tri mjeseca učila samo da napamet izgovori

Moren brukte tre måneder på å lære henne bare å gjenta

„Prosjakovu molbu“;

«Tiggerens bønn»;

a na kraju,

og likevel

njezina prva mlađa sestra,

kunne søsteren som kom etter henne,

Sally,

Sally,

znala ju je izgovoriti bolje od nje.

si det bedre enn hun.

Nije da je Catherine uvijek bila glupa – nipošto;

Ikke slik å forstå at Catherine alltid var dum – på ingen måte;

naučila je basnu

hun lærte fabelen

„Zec i mnogo prijatelja“

«Haren og de mange vennene»

brzo kao i bilo koja djevojčica u Engleskoj.

like fort som en hvilken som helst pike i England.

Majka je željela da uči glazbu;

Moren ønsket at hun skulle lære musikk;

i Catherine je bila sigurna da će joj se svidjeti,

og Catherine var sikker på at hun ville like det,

jer je silno voljela zveckati po tipkama starog, zapuštenog spineta;

for hun var svært glad i å klimpre på tangentene til den gamle, forlatte spinetten;

tako je,

så

s osam godina, počela.

da hun var åtte år, begynte hun.

Učila je godinu dana

Hun lærte i et år

i nije to mogla podnijeti;

og holdt det ikke ut;

a gospođa

og fru

Morland,

Morland,

koja nije inzistirala na tome da njezine kćeri budu vične umijećima unatoč nesposobnosti ili odbojnosti,

som ikke insisterte på at døtrene skulle bli dannede til tross for manglende evner eller lyst,

dopustila joj je da prestane.

lot henne slutte.

Dan kada je otpušten učitelj glazbe bio je jedan od najsretnijih u Catherininu životu.

Dagen da musikklæreren ble avskjediget, var en av de lykkeligste i Catherines liv.

Ni njezin smisao za crtanje nije bio bolji;

Hennes sans for tegning var ikke større;

premda je, kad god bi od majke dobila omotnicu nekog pisma ili se dočepala bilo kojeg drugog komadića papira,

men hver gang hun kunne få tak i utsiden av et brev fra moren eller sikre seg et annet løst papirstykke,

činila što je mogla na tom polju,

gjorde hun hva hun kunne på det området

crtajući kuće i drveće,

ved å tegne hus og trær,

kokoši i piliće,

høner og kyllinger,

sve vrlo slične jedne drugima.

alle svært like hverandre.

Pisanju i računanju učio ju je otac;

Skriving og regning lærte hun av faren;

francuskom majka:

fransk av moren:

napredak joj ni u jednom ni u drugom nije bio zamjetan,

hun utmerket seg ikke i noen av delene,

a izbjegavala je satove iz obaju kad god je mogla.

og hun skulket timene i begge så ofte hun kunne.

Kakva čudna,

For en underlig,

neobjašnjiva narav! –

uforklarlig karakter! –

jer uz sve te znakove razuzdanosti u dobi od deset godina

for med alle disse tegnene på forvorpenhet som tiåring

nije imala ni zlo srce ni zlu ćud,

hadde hun verken et ondt hjerte eller et dårlig lynne,

rijetko je bila tvrdoglava,

var sjelden sta,

gotovo nikad svadljiva

nesten aldri kranglete

i vrlo dobra prema mališanima,

og svært snill mot de små,

uz rijetke izljeve tiranije;

med få avbrudd av tyranni;

osim toga bila je bučna i divlja,

hun var dessuten bråkete og vill,

mrzila je zatvorenost i čistoću

hatet innestengthet og renslighet

i ništa na svijetu nije voljela toliko kao kotrljati se niz zelenu padinu iza kuće.

og elsket ingenting i verden så høyt som å rulle nedover den grønne skråningen bak huset.